Noć nemirna i
teška.
Na krevetu od bola u znoju
ležiš,
olovnog pogleda utonuo u
san.
Svaki nerv igra,
drugu muziku svira.
disharmonija dušu para.
Tvoj prijatelj Ego ti šapuće,
nagovara.
Iz daljine u svest probija se glas.
Sine prašine, prolaznosti, iluzije
zar zaboravio si
M e n e
Oca svog,
tu Svetlost koja stvorila je i
tebe.
Šta je sa darovima
koje dadoh ti
Ja,
i zavetom, da nikada
nećeš misliti na sebe ?
Živiš u prolaznosti ništavila i
ne prepoznaješ
tuđu patnju,
bolest i jad.
Kažnjavaš one koji ljubav
ti pruže,
jer ne veruješ
da zaista
si im drag.
Opako gaziš
slabije od sebe,
između neba i zemlje
tražeći spas.
Za tebe je važno da
zavoliš
s e b e,
i da u svom biću
spoznaš
o d r a z m o j.
Tada ću znati da i ti voliš
M e n e.
Sve krajnosti svoje u
jednu tačku zgusni
i mome delu
svoj prilog daj.
I nikada ne zaboravi,
da reči su mi malo,
ako iza njih ne stoji i delo.
Nemoj se plašiti
u svetlost podji,
njoj se prepusti,
jer Svetlost sam Ja
T v o r a c
sam tvoj
I volim te Ja . . .
teška.
Na krevetu od bola u znoju
ležiš,
olovnog pogleda utonuo u
san.
Svaki nerv igra,
drugu muziku svira.
disharmonija dušu para.
Tvoj prijatelj Ego ti šapuće,
nagovara.
Iz daljine u svest probija se glas.
Sine prašine, prolaznosti, iluzije
zar zaboravio si
M e n e
Oca svog,
tu Svetlost koja stvorila je i
tebe.
Šta je sa darovima
koje dadoh ti
Ja,
i zavetom, da nikada
nećeš misliti na sebe ?
Živiš u prolaznosti ništavila i
ne prepoznaješ
tuđu patnju,
bolest i jad.
Kažnjavaš one koji ljubav
ti pruže,
jer ne veruješ
da zaista
si im drag.
Opako gaziš
slabije od sebe,
između neba i zemlje
tražeći spas.
Za tebe je važno da
zavoliš
s e b e,
i da u svom biću
spoznaš
o d r a z m o j.
Tada ću znati da i ti voliš
M e n e.
Sve krajnosti svoje u
jednu tačku zgusni
i mome delu
svoj prilog daj.
I nikada ne zaboravi,
da reči su mi malo,
ako iza njih ne stoji i delo.
Nemoj se plašiti
u svetlost podji,
njoj se prepusti,
jer Svetlost sam Ja
T v o r a c
sam tvoj
I volim te Ja . . .
Nema komentara:
Objavi komentar