Daleka mila dušo,
hiljadu večnosti nas razdvaja,
ali za sve dobro što činiš
i nesvesnu žrtvu tvoju,
dozvoli da ti kažem
hvala.
Bekstvo tvoje,
zapravo samo mene
spašava, i svaka
tvoja nova sreća,
mene oslobadja.
Zadnjeg zida srčanog mišića,
srodnih duša i maštanja,
odgovornosti predavanja,
etike milosrdja,
karmičkih iskajavanja…
Nakon dugog rada na sebi
i teškog ucenja,
konačno
stekla sam prava
na gluposti i neznanja:
brkanje teorija i Bogova,
ručnih radova i filozofija,
čak i na to,
biti vestica,
sve, sve, samo ne
lažna svetica.
A Bog je milostiv kažu,
ispunjava svaku želju,
siguran budi, dobićeš
divnu decu i
pravu ženu.
A sve one koji na putu ostvarenja
smetaju,
kao haljine stare odbaci.
I ne slusaj glasove sebične
iz daljine,
koji kažu da iz ljubavi
za tobom cvile.
Da toga ima,
znali bi i mi.
I zato sve uzmi, i
ništa ne propusti.
Niko razmišljanja vredan nije,
jer svi smo mi samo bezvredne
kopije.
Ne odustaj od puta,
ni kada počnu oni sa moralom,
svrhom mučenja i učenja,
jer izravnavajuća Božija
pravda,
je uteha slabima samo.
Lažu, oni što kažu
da postoje nevidljivi svetovi
ideala, da čovek je rudnik
pun darova i dragog kamenja,
koje treba glačati samo.
Ne znaju ništa,
već zabavljaju se jadni.
Mi živimo puku slučajnost samo,
i sve na ovom svetu možemo
kupiti za pare.
Dakle pitanje “zašto”,
čini mi se,
postaje suvišno.
A ti kao dobar režiser,
snažan sa puno mašte,
stvorićeš svoje kulise,
i u njima odgovor.
Ti mila dušo draga,
u bilo kojoj dimenziji
svemira da se nadješ,
nevidljivim nitima nas
uvek spaja,
filozofija Kainovog znaka,
i od dosadne prosečnosti
odvaja.
Zaboravih reći, da ovo
su samo reči,
i nikako ne slušaj buncanja
ove nebitnosti,
zvane ja,
koja lišena procene
dobra i zla,
ni za šta više
ne odgovora.
Nema komentara:
Objavi komentar