Sve bilo je igra



Mnogi misle da srećan
si ti,
kad u društvu lepih
sa osmehom te vide.
U zanosu slobode
provodiš svoj dan.

Ali senka njena
još uvek te prati
i na čelu svome
osećaš njen žig.

Kažeš da si dobro
i u tvojoj duši
patnje nema,
samo vakuum i
sablasna tišina svemira.

I tačno je da ideš
od žene do žene,
u zaboravu tržiš spas,
ali nigde ne nalaziš
topline njene.

To logično nije,
jer hladnija je
od zmije,
koža tako meka,
a srca tvrdjeg od
čelika.

I nije ti jasno
kako je to moglo
t e b i ,
tako iskusnom da se
desi.
Da ti neko pomeri granice,
isčaši svetove,
u tvojoj pustinji
zasadi cvetove,
pokloni slobodu,

                         a šta sad sa njom ... ?

Iako misliš da igrala se samo,
svemu je dala
                     smisao
                               nov.

Nema komentara:

Objavi komentar

Početak

Često se pitam kako preživeti ovo ludo vreme i sačuvati ovo malo duše? Možda se treba zavući u pećinu kao zver, lizati svoje ran...